Kaznena odgovornost za teške ekonomske zločine počinjene u tranzicijskim razdobljima

Kao što je istaknuto u istraživačkom fokusu I: „Pad komunizma na Balkanu, etnički sukobi u bivšoj Jugoslaviji, nova raspodjela državnog blaga i njegovo nagomilavanje u rukama 'nove elite' koja je obično usko povezana sa ili pak dio kriminalnog podzemlja, kao i slabe države te korumpirani pravosudni sustavi, su samo neki od uvjeta prisutni u regiji […] Čini se da navedeno predstavlja plodno tlo za djelovanje organiziranih kriminalnih skupina i za procvat ilegalnih tržišta te neformalnih gospodarstva...”

Nažalost, do danas su ozbiljni ekonomski zločini i kršenja ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava često zanemareni u kaznenim postupcima i/ili izvješćima komisija za istinu koja su pratila ekonomske prijelaze ili konflikte. Iako su ti ekonomski zločini često rezultirali znatnim gubitkom profita u ukupnoj ekonomiji i u društvu, oni nisu bili široko i učinkovito procesuirani. Centralno-istočna i balkanska regija nije iznimka ovom pravilu. Međutim, kao što je raspravljeno u doktorskoj disertaciji, od Nürnberga na dalje, bilo je pokušaja i uspješnih primjera u procesuiranju slučajeva ratnog profiterstva. Čak prilično nedavno, tužitelj ICC-a pozvao je da se takav progon provede pred ICC-om. Disertacija se fokusira na koncepte kaznene odgovornosti za teške ekonomske prijestupe počinjene u tranzicijskom razdoblju, kao i na uspostavljanje ozbiljnog ekonomskog kaznenog prekršaja kao zločina po međunarodnom pravu. Ona istražuje pravne i socijalne pretpostavke pod kojima ozbiljni ekonomski prekršaji generalno mogu biti okarakterizirani kao zločin iz međunarodnog kaznenog prava. Ona također traži odgovore na pitanje zašto su ti zločini izostavljeni iz fokusa aktualnog međunarodnog kaznenog prava.

Kako bi se pronašlo opravdanje za uvođenje novih (tranzicijskih) ekonomskih prekršaja u statut ICC-a (ICCSt), čl. 21. ICCSt koristi se kao vodeći diskurs. Temeljni „Rechtsgut“ analiziran u ovoj disertaciji jest zaštita ekonomskih i socijalnih prava (shvaćeno i kao kolektivna i individualna prava). Studija stoga stavlja naglasak na nedjeljivost ljudskih prava i istražuje treba li progon ozbiljnih ekonomskih zločina promatrati kao nužan korak kako bi se uskladio s novim globalnim kretanjima i konceptom ljudske sigurnosti, kakvim ga se podrazumijeva danas.

Prema tome, studija istražuje mogućnosti za povezivanje međunarodnog kaznenog prava s diskursima međunarodnog zakona o ljudskim pravima, studijama o sigurnosti, (nadnacionalnom) kriminologijom, političkim znanostima, tranzicijskom pravdom, (ekonomskim) kaznenim pravom i međunarodnim kaznenim pravosuđem kako bi se pronašli argumenti zašto je potrebno pokrenuti progon ozbiljnih (tranzicijskih) ekonomskih prekršaja kao zločina prema međunarodnom pravu i zašto Rechtsgut treba zaštitu od progona tih zločina na međunarodnoj razini, zaštićenoj od “sigurnosti, mira i blagostanja svijeta”. Prema tome, predstavljeni su i istraženi mogući pristupi tome kako riješiti te zločine na međunarodnoj kaznenoj razini - kroz izmjene i dopune ratione materiae nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda (ICC) ili procesuiranje teških (ozbiljnih i rasprostranjenih) tranzicijskih ekonomskih prekršaja kao zločina protiv čovječnosti kao "drugih nehumanih djela."

Konačno, raspravljalo se o tome da je čl. 7(1)(k) ICCSt-a najvjerojatnije rješenje za progon ozbiljnih ekonomskih zločina te da artikulira koji bi ekonomski zločini trebali biti procesuirani kao druga nehumana djela.

MPPG kontakt za Kaznenu odgovornost za teške ekonomske zločine počinjene u tranzicijskim razdobljima: Dr. Sunčana Roksandić Vidlička